Izložba TRADICIJA I SUVREMENOST – NACIONALNI PARKOVI I BIOLOŠKA RAZNOLIKOST REPUBLIKE HRVATSKE povezuje izvorne doživljaje učenika, njihove različite zamisli i otkrića bioloških i likovnih zakonitosti što se u svijesti učenika vežu u novo izvorno iskustvo.

Svojevrsna „opsjednutost“ istraživanjem uzoraka strukture perja ptica, njihove građe, načina njihova leta položaja krila pri polijetanju i slijetanju, mijenjanje kontrasta boja na ljuskastoj koži reptila koncentriranog u položaju tijela, glasanje i „ samosvjest“ sova; organizacija i kretanje vukova u čoporu, „labirinti“ na oklopima školjkaša i socijalizacija ptičjeg jata i parova u gradnji gnijezda nisu ranije bili uobičajeni u likovnoj kulturi.

Ova izložba međutim pokazuje kako su učenici istraživali i analizirali osjetilne podatke: svoje vizualne, taktilne i auditivne doživljaje upotpunili su zadržavanjem pažnje na karakteristikama vrsta i uočavanju posebnosti izgleda, glasanja, kretanja i navika.

Tome  je slijedilo razvijanje asocijacije, empatije i pozitivnog stava uz isticanje i naglašavanje te slijeđenje tragova njihova ponašanja . Ne manje važni element transformacije opažaja vodio je pretvorbi činjenica i njihovo otkrivanje preobrazbe u likovni izraz.

Za učenike hrvatskih osnovnih škola brain storming nije nepoznanica već sastavnica istraživačkog ponašanja, postavljena kao didaktička strategija u poticanju divergentnog mišljenja. Ideja o društvu temeljenom na procesualnosti ekološkog ponašanja snažno je povezala stvaralačke mogućnosti djece pri oblikovanju vlastitih osobnih strategija i stavova. Svjedoci smo novih pristupa u izražavanju učenika temeljenih na sinkretizmu umjetnosti i znanosti što odražavaju etički stav prema životu uopće. Slobodne likovne tranformacije znanja u svijesti učenika ostvaruju se  kao osobni odnos prema ranjivosti živih bića u svijetu snage, dominacije brzine i klimatskih promjena okoline.

Izraz djece, osvješten fleksibilnošću i izvornošću njegovih ideja, kao cilj svakog učenika ostvaruje se u osobnom odnosu izražavanja mjere, vrijednosti i kompetitivnosti koja ih kao osobe u razvoju stavlja u perspektivu novog vremena. Kada promatramo kako vrjednuju svoje radove, kako u grafici, crtežu, slici ili objektu uspostavljaju osobne analogije s viđenim, upoznajemo vizualni govor kao osobni ishod rješavanja LIKOVNOG PROBLEMA problema.

Tema nije priča. Različitost interpretativnih pristupa svakog učenika ovisi o sposobnosti prepoznavanja podražaja i vlastitog samostvarenja. Ono se nazire u samoispitivanju stavova o tome što je umjetnost i što im ona znači. Učenici i učitelji postaju istraživači koji stvaraju novu podlogu za različite pristupe inovacijama, ohrabruju inovacije u području otkrića vizualnih značenja. Putem vizualnog mišljenja omogućuju kreativnost i preoblikovanje sredine.

Natječaju se odazvalo  osnovnih škola i  centara za djecu s posebnim potrebama. Pristigao je učenički rad , a rada odabrana su za izložbu. Povjerenstvo za prosudbu odabralo je najbolje radove, dodijelilo nagrada i  pohvale učenicima te diplome likovnim pedagozima i školama.

Članovi Povjerenstva čiji su se vrijednosni sudovi temeljili ne samo na vrjednovanju osjetilnih i spoznajnih obilježja  likovnih radova nego i na stupnju postignuća učenika prihvatili su činjenicu da su crteži, slike, grafike i skulpture uz nove medije jedina mogućnost samostvarivanja i da su kao takvi dio ukupnosti stvaralačke snage likovnog izraza svakog djeteta.